Piše: Ivan Gregurić, srijeda, 30.10.2024. u 11:15
Klavijatura je elektronski instrument s klavirskim tipkama koji se koristi za live nastupe u modernim orkestrima, glazbenim sastavima, solo nastupima i za kućno muziciranje. Lako je prenosiv, a osim što sadrži zvuk klavira, nudi bezbroj drugih zvukova, od onih sintetičkih i umjetno napravljenih, do zvukova nekih drugih instrumenata.
Više je različitih vrsta klavijatura, ali i metoda sviranja. Dijele se po funkcijama koje pružaju, veličini, broju tipki te metodama sviranja, ovisno o tome za kakvu je vrstu svirke potrebna.
Stage piano je klavijatura tipkama najsličnija pravom klaviru ili električnom pianinu, samo lako prenosiva i u lakšem obliku kako bi se koristila za nastupe, bilo solistički, za pratnju vokalu ili u glazbenom sastavu. Obično služi za sviranje zvukova klavira, hammonda ili sintetičkih zvukova te se ponajviše koristi kod akustičnih svirki u kafićima, restoranima, na ceremoniji vjenčanja i slično. Ta klavijatura ima klavirske, odnosno otežane tipke.
Metoda sviranja klaviristički uz ritmizaciju, basiranje te sviranje melodije i harmonije te su potrebne izvrsne vještine sviranja klavira i poznavanje teorije glazbe te harmonije.
Primjer instrumenta:
Workstation klavijatura (radna stanca) je vrsta klavijature koja pretežno služi za sviranje u bendu, odnosno glazbenom sastavu gdje je klavijaturist zadužen za sviranje harmonijske pratnje (strings ili pad podloga), glavne solo dionice raznim zvukovima poput truba, violina, syntha, tambura, harmonika i slično.
Metoda sviranja je klavijaturistički što podrazumijeva dobru slušnu vještinu te teorijsko znanje radi preciznog prepoznavanja detalja u pjesmama.
Primjer instrumenta:
Aranžer klavijatura je vrsta klavijatura koja najviše služi za solo sviranje, odnosno mnogi ju smatraju zamjenom kompletnog glazbenog sastava jer se na njoj vrlo kvalitetno mogu složiti setovi bubnjeva, odnosno ritam, ali i ritamska prtanja basa i gitare lijevom rukom, dok bi desna svirala glavnu melodiju. Osim što se koristi na solo svirkama, često se koristi i u manjim sastavima uz harmoniku ili neki drugi akustični lead instrument. Obično se svira na manifestacijama poput rođendana, klubova, kafića i drugim zabavama. Ova klavijatura obično ima plitke, lagane tipke, no postoje i workstation klavijature s otežanom, klavirskom tipkom.
Ova metoda sviranja naziva se aranžersko sviranje te je potrebna vrlo jaka vještina poznavanja harmonije, soliranja te znanje za programiranja samih setova, ali i spretnost kod brze promjene određenog ritma.
Primjer klavijature:
Bas – kontra metoda je sviranja klavijature gdje klavijaturist potpuno samostalno svira lijevom rukom dionicu bas gitare dok desnom rukom svira dionicu gitare, odnosno kontru pri tome mijenjajući razne boje basa ili kontre prilagođavajući karakteru pjesme. Ova metoda prilično je popularna u području narodne glazbe te se sve više koristi u glazbenim sastavima, ali i manjim sastavima uz harmoniku i druge tražene instrumente u narodnoj glazbi. Ova klavijatura ima laganu, plitku tipku.
Vještine potrebne za ovu metodu sviranja su izvrsno poznavanje harmonije, odnosno bas dionice te akorada za dionicu gitare, ali i spretnost kod sviranja ritma jer je klavijaturist u ovom slučaju potpuna zamjena ritam sekciji.
Ova metoda sviranja može se svirati na aranžerskoj ili workstation klavijaturi.